U središtu napučenog centra Ljubljane nalaze se crkva i samostan. S vremenom je samostan s crkvom postao otok izoliran u gradskom tkivu. Susjedne ulice, osiromašene tržišno orijentiranim programima, stvaraju junkspace, usprkos svim značajnim gradskim institucijama u blizini. Dvjema dugačkim ulicama koje okružuju lokaciju može se pristupiti samo s krajeva. U sredini ih povezuje maleni prolaz, ujedno i šopinggalerija te glavni ulaz u Gradsko kazalište.

Sputan ulicama, spomenuti gradski blok ostaje zatvoreno nepristupačno ne-mjesto. Nekoć je bio barokni vrt sa šetnicom, skriven iza zidova augustinskog samostana. U početku se tu nalazilo jedva primjetno brdašce. Nestalo je pod crkvom i samostanom i progutale su ga kuće duž obiju ulica. Kakvu ulogu u povijesnom gradu danas može imati samostan s centralnim položajem? Kako osigurati opstanak nenametljivog programa s malim brojem korisnika i iznimno visokim troškovima održavanja?

Jože Plečnik bavio se uređenjem šireg okruženja samostana između dva rata. Njegov student, Edvard Ravnikar predložio je 1957. povezivanje raznih zelenih trgova rušenjem nekoliko velikih izgrađenih volumena (uključujući i samostan) kako bi se naglasili pogledi na ključne gradske točke. Novopredloženom vezom, put od Trnova koji prolazi pored Trga Francuske revolucije, Vegove ulice i prelazi preko Kongresnog trga, sada se nastavlja kroz Južni trg i Čopovu ulicu do bivšeg samostanskog vrta i dalje na sjever.

Barok je stopio granice između različitih disciplina u jedinstven izraz remek-djela. U to je vrijeme u Ljubljani sagrađeno ili potpuno obnovljeno preko 14 crkava. U gradu je do 1780-ih bilo aktivno sedam samostana. Njihovi zidovima zatvoreni vrtovi pretvoreni su u otvorene javne prostore. Nakon II. svjetskog rata, Plečnik je 1950ih obnovio samostan Sv. Križa. Segmentiranjem ranije zatvorenih privatnih dvorišta u otvorena kazališta, školu dizajna, mirni podignuti park uz Zoisovu ulicu, povišeni vrt i dječje igralište u Emonskoj ulici, odgovorio je na potrebe brojnih različitih korisnika i oživio cijelu gradsku četvrt. Ravnikar je projektirao Trg Republike nakon 1960. na nacionaliziranom vrtu samostana uršulinki. U potpunosti je otvorio prostor uklanjanjem zida koji je okruživao parcelu, stupnjevanjem privatnosti i mjerila otvorenih javnih prostora te smjestio nove zgrade duž i nasuprot već postojećih.